Kad čovjeku kući dođeš, bilo ljeto ili zima
sa kućnoga praga vidiš, da li vrijednu ženu ima
ili sjedi i govori tuđe mane i klevete
a u svojoj kući nezna sobu da pomete
ili sjedi i govori tuđe mane i klevete
a u svojoj kući nezna sobu da pomete

I čovjek je svaki dobro svoje žene manu skrio
tuđoj kaže da je moja, al‘ bi je prebio
tuđoj kaže da je moja, al‘ bi je prebio
sve nam one redom sude, bila plava ili crna
u kući je čovjek manji od makova zrna

Sa ženom je vrlo teško a bez žene ne bi bio
dal‘ se sa njom stalno svađ’o ili je ljubio
dal‘ se sa njom stalno svađ’o ili je ljubio
svaka žena kuću krasi kao cvijeće vazna
bez žene je svaka kuća i pusta i prazna
svaka žena kuću krasi kao cvijeće vazna
bez žene je svaka kuća i pusta i prazna